O zakladi

Zaklada hrvatskog državnog zavjeta utemeljena je u listopadu 1995, a počela je sa radom u travnju 1996. Kao takvi prva smo politička zaklada u Hrvatskoj. Zakladnik je Hrvatska demokratska zajednica, a zakladnika zastupa Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice. Zaklada hrvatskog državnog zavjeta ima svoje sjedište u Zagrebu, a vodi je, prema Odluci zakladnika, Zakladna uprava i ravnatelj. Ravnatelj Zakladne uprave je, prema odluci Zakladnika Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, koju obnaša Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice, od 16. svibnja 2006. godine Srećko Prusina. Misija Zaklade je postati centar izvrsnosti za političko obrazovanje i političko savjetovanje, djelujući na demokršćanskim temeljima, a kako se politička doktrina kršćanske demokracije uvelike oslanja na kršćansko-socijalni nauk u središtu doktrine je čovjek-osoba i njegovo dostojanstvo. Pozivajući se na kršćansko-socijalni nauk, temeljne vrijednosti Zaklade hrvatskog državnog zavjeta počivaju na socijalnoj pravdi političke zajednice, koja u konačnici postoji radi općeg dobra, a zadaci Zaklade su da se na nacionalnom i međunarodnom planu putem političke naobrazbe zauzima za mir, slobodu i pravednost. Cilj Zaklade je dati svoj doprinos jačanju političke kulture, kulture dijaloga, odnosno podržavanje izgradnje i nadogradnje demokratskog društva i pravne države te socijalno tržišnog gospodarstva kako bi se demokracija učvrstila, a smisao demokracije je dostojanstvo čovjeka i sloboda.
 
Naš znak


Dio starohrvatskoga pletera koji smo izabrali za znak jedan je od pet epigrafičkih spomenika nađenih na matičnom području ranije hrvatske države u kojima se spominje hrvatski knez Branimir, iz kojega je vremena prvi put spomenuto hrvatsko ime u kamenitom natpisu „Branimiro comes ... dux croatorum cogitavit – Branimir vojvoda ... knez Hrvata naumio je...“ Potječe iz vremena kad je mlada hrvatska kneževina prvi put dobila međunarodno priznanje – u Rimu 21. svibnja 879. godine – od pape Ivana VIII., što je, po tadašnjemu međunarodnomu pravu, a u skladu s poimanjem papinskog umiverzalizma i papinskim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara, značilo priznanje Branimira zakonitim vladarom, a Hrvatske neovisnom državom.